Operacija donje vilice/čeljusti - iskustvo

Put ka operaciji donje vilice/čeljusti

    Pripremajući se za operaciju i tražeći što više iskustava sa ovom dijagnozom, operacijom i oporavkom, odlučila sam i sama podijeliti svoje iskustvo.

Sve je počelo, dolaskom na Stomatološki fakultet sa klinikama u Sarajevu 2002.godine.

Tada sam imala 4 godine i dijagnozu ''PROGENIA VERA''  i smatralo se da se može ispraviti mobilnim aparatićima. Nosila sam ih bezbroj, zajedno sa povezom oko glave, godinama. Fokus je bio na tome, da se gornja vilica što vise izvuče naprijed, što se i postiglo donekle nošenjem Delairove maske. Ali rastom novi zuba, nepravilnim zagrizom, vraćalo se sve na staro. Saopšteno mi je da se moj problem , može jedino rješiti hirurškim zahvatom, koji se može obaviti tek kad napunim 18. godina. Naravno, odbrojavanje tih 4-5 godina je odmah počelo.
Orthodont na Stomatološkom fakultetu bio je dr. Bojan Holcner.

S 18 godina sam dobila fiksni aparatić, tačnije gornji aparatić, mjenjanje gumica i žica je otprilke svako 5-6 sedmica. Na fiksni apartić mi je trebalo svega dva dana da se naviknem.

Prije postavljanja gornjeg fiksnog aparatića

OPG snimak prije postavljanja aparatića

Osam mjeseci poslije, postavili su mi i donji aparatić, na njeg je iskreno trebalo malo više vremena da se naviknem, a da sve bude sve divno i osmice su počele uveliko rasti.

Osam mjeseci nakon postavljanja gornjeg fiksnog aparatića i prvi dan nakon postavljanja donjeg fiksnog aparatića

   Informacije o operaciji sam tražila i preko raznih foruma, i preko poznanika koji su imali istu ili sličnu operaciju. Mislim da bih mogla napisati neki dobar članak o svemu tome, s obzirom da sam se više tim bavila, nego faxom :P

Donja vilica je imala dosta iskrivljenih zuba, ali eto ja sam mislila nek samo nisu naprijed zubi, pa makar i krivi bili. Orthodont mi je postavio neke kao podizače, ne znam ni kako bi nazvala, kako bi donji zubi mogli ''disati'', tj, kako bi išli prema van. Odnosno, kako bi se poravnali i ispravili, a samim tim vilica mora ići naprijed. To mi je iskreno, najteže padalo.

Nakon dvije i pol godine nošenja gorege fiksnog aparatića

 OPG snimak pred operaciju i prije vadjenja umnjaka

  Nakon dvije godine nošenja gornjeg fiksnog aparatića, orthodont je odlučio  uzeti otiske/modele. Znam da je od tada ''operacija donje vilice iskustva'' postala glavna tema na mom internet pretraživaču.

   Nekih 15-tak dana poslije, dobila sam uputnicu za maksilofacijalnu hirurgiju, zajedno sa modelima. Preporuke sam dobila za prim.dr. Edina Imamovića, koji je zaista vrhunski u svom poslu. Nakon konsultovanja s doktorom, krenula sam u posljednje pripreme pred operaciju. Prvi korak je bio vadjenje umnjaka, eto i ona mukotrpna bol se završila vadjenjem. Imala sam i tu sreću, da je umnjake izvadio dr. Edin Bukva koji je bio u timu za operaciju, a naredni korak skidanje donjeg aparatića.

Modeli za operaciju

   I napokon, dogovaramo datum za operaciju. Inače, kao i za sve operacije koje se vrše pod općom anestezijom, vadite krv, urin, krvnu grupu, snimak pluća, EKG, bris grla i nosa,  posjeta i pregled svih nalaza kod interniste i njegovo odobrenje za operaciju i uputnica za bolicu.

   Sve što vam treba za bolnicu, dobijete od doktora napisano na jednom papiru. Od pidžame na raskopčavanje, do četkice za zube, čase, paste za zube, itd. Operacije se ne plaća (ako se može tako reći), pokriva je osiguranje.

Dolazak u bolnicu bio je 2.7.2018.godine. Prijem i pregled kod anestiziologa (to se baš bilo odužilo, punih 5 sati čekanja). Tada sam baš stajala na spratu gdje su operacione sale. I jedini strah mi je bio kako će sve ići s tom općom anestezijom, jer su stalno uvozili, izvozili pacijente koji idu na operaciju ili su operisani.

   I onda eto prijema u sobu. Čitajući sve te blogove i iskustva, operacije obično budu neka dva dana kasnije. Imala sam sreću, operacija je odmah bila sutra. Ponovo su mi izvadili krv, imala sam neki kratki razgovor s doktoricom  (valjda žena mislila da sam se prepala i da me strah, a zapravo sam imala takvo uzbudjenje i da se ne lažemo, već sam razmisljala kako ću početi bacati selfie sa ''osmijehom od milion dolara'')

     Pravilo pred operaciju je da se može jesti naveče do 00:00, poslije toga ništa. Vjerujte, da sam sve svoje želje za hranom počelo ispunjavati mjesec prije, tako da  sam samo razmišljala kakav li će to osjećaj sutra biti?!

   Pred samu operaciju sam se kako i psihički, tako i fizički spremala i to svima preporučujem.  Inače,  priprema za operaciju od postavljanja fiksnog aparatića, do same operacije traje najmanje dvije godine. Bez obzira na dug postoperativni oporavak, jedna od najvažnijih stvari je i psihička spremnost.  Važno je da imate urednu krvnu sliku, da što više unosite vitamine i po mogućnosti bavite tjelovježbom (pomaže itekako).

   Što se tiče odjela na maksilofacialnoj hirurgiji KCUS-a, sve pohvale. Od doktora, sestara do opremljenosti tog odjela. Dan pred operaciju, na oglasnoj ploči je operativni plan i program za naredni dan, tako da odmah možete vidjeti kad je operacija zakazana. I tu sam bila prva, vizita je oko 8:00h. Poslije vizite, počinju posljednje  pripreme za operaciju. Ne smijete imati nikakav metal na sebi (nakit ili nešto slično), poželjno je imati svezanu kosu. Od medicinskog osoblja dobivate ''zelenu uniformu'' tj. onu spavaćicu i kapicu. Taj trenutak je zaista neopisiv. Mješaju se svi mogući osjećaji. Pošto su svi susretljivi i divni, pred odlazak u operacionu salu, svi se pozdravljaju i zažele sreću...

   Tih par minuta ''vožnje'' do sale su toliko čudni za opisat. Odjednom, razmišljaš o svemu, od toga koliko si sanjao o tome do toga da se pitaš ''Da li se ovo stvarno dešava?''

   Pošto sam zaljubljenik ''Uvoda u anatomiju'', znala sam otprilike kako idu naredni koraci. Mjerenje pritiska, stavljanje bronile,  infuzija, posmatranje otkucaja srca do doktorovih riječi za ohrabrenje ''Sad ćeš malo spavati, kad se probudiš bit će sve gotovo!'' I onda ide ono za što me jedino bilo strah  anestezija. Ono kao broji do 10, ja sam na drugoj sekundi već bila u dubokom snu :P

   Budjenje je odmah po završetku operacije. Naravno, zamučen vid, ali eto znala sam da ne smijem pokušavati pričati (jer sve i da hoću, ne mogu). Uspjela sam razlikovati zelenu boju i doktoricine izrazito bijele zube, osmijeh i jednu rečenicu koja će mi sigurno promjeniti život: ''Sada imaš novu vilcu'' :D

Svojom informisanosti, znala sam da se prvih par dana ne može ni tečna hrana jesti,  kao ni pričati, mnogi nisu ustajali tih par prvi dana iz kreveta. Znam samo da kad sam se probudila, da sam jezikom provjerila gdje su zubi, i taj osjećaj..., da su zubi donje vilice iza gornje je stvarno neopisiv. Stvarno sam se pitala, jel ovo sanjam?

   Mislila sam da sam povezana žicama, kao i svi oni čija sam iskustva čitala, ali zapravo bila sam povezana samo gumica. Imala sam četiri gumice, koje su držale vilice, bile su zakačene za gornji aparatić i u donjoj vilici sam imala četiri šarafa.

   Naravno, glava je bila otečena i svi oni koji su očekivali super selfie poslije operacije su ostali malo više zatečeni.  Jedino što mi je smetalo, ma da je i to sve dok se čovjek navikne, je čišćenje rane, prvi 5 dana je to stalno, i svakih 5 minuta morate ispljuvati, jer nisam imala dren. Prvu noć sam imala mučninu i povratila sam jednom.

Ali sam istu tu noć, sama ustala iz kreveta, prošetala i popila sok. Opet, moram pohvaliti čitav odjel, čak su me i pacijenti obilazili, tipkala sam na mobitel, i uvijek su bili na usluzi svi.

   Drugi dan, sam bila mnogo bolje, naravno spavanje i to je sve vrlo kratko, zbog čišćenja rane i sama narkoza je svoja priča. Prošetala sam par puta, stavljala obloge. Odmah poslije operacije dobijete obloge i jako je bitno da ih što više stavljate. Noćna mora se desila naveče, vjerovatno gutanjem krvi mi se smučilo i povratila sam tri puta, kada su mi presjekli dvije gumice, kako bi otvorila usta, što je bilo bez ikakve pomoći. Jednostavno, izgubite snagu u vilici.

   Naredni dani su bili sve bolji. Počela sam odmah s nekim rijetkim supama, mlijekom... Infuzije nisam primala, osim one prve na operaciji. Primala sam tri puta dnevno antibiotik, neku bocu u rame i poslije tih mučnina tabletu za želudac. Sama higijena usne šupljine je jako bitna. Koristila sam interdentalne četkice, vodicu za ispiranje i kadulju.

Šesti dan sam počela ''mumljat''. Jer, tim pokušajem pričanja, otok brže spada. I tu noć sam imala bolove, gospodjica se raspričala.

   Sedmi postoperativni dan, doktor mi je vratio dvije gumice. Jedino što je malo neugodno, zapravo nešto poput zatezanja žice na fiksnom aparatiću.  Inače, mnogi su se žalili na ogromne bolove. Ja ih nisam imala toliko, čak mi nisu ni davali nešto za bolove. Naravno, postoji neka bol, ali preživjela sam i gore bolove. A možda je i sama želja za tim bila toliko velika, da sam bila strpljiva. Uglavnom, do vas je.

Prvi, drugi i treći dan postoperativnog oporavka

   Osmi dan sam puštena kući. Bez ikakve terapije, osim da i dalje stavljam obloge. Naravno, jede se na slamku, kašasto ili rijetko. Ja nisam imala neki veliki prostor za prolaz hrane, tako da sam bukvalno morala sve ili tečno, ili malo kašato jesti. Jelovnik koji sam imala, takodje ću napisati na kraju posta.

   Uglavnom, operacija je trajala neka 2.5h, operacija je radjena u smislu obostrane osteomije mandibule po Obwegeseru, čime se vilice dovode u eugeni odnos.

Zbog moje radoznalosti, sve ove termine sam istražila. Rezovi i lomljenje kosti su radjene na mjestima gdje su osmice, zbog toga sam i vadila osmice.

   Čitavu operaciju možete pogledati na yt-u.

Te gumice se nose 6 sedmica. Zavisno od procesa odredjuju se i kontrole. Moj doktor je toliko bio zadovljan operacijom, da sam poslije bolnice samo jednom trebala doći na kontrolu, i naredni put je bio za mjesec dana kada su se skidale gumice.

Intermaksilarna elastična imobilizacija

  Čišćenje rane je trajalo nekih 10 dana. Otok na lijevoj strani je bio otprilike 10-ak dana, dok

je na desnoj jako sporo prolazio, trajao je skoro mjesec dana.

Tih 6 sedmica, mi je tako brzo prošlo da je nevjerovatno. Operacijom se gubi na kilaži, naravno jedete na slamku. Izgubila sam 8 kg, gubi se privremeno osjećaj u donjoj usni i bradi, a ja ne osjećam ni desnu stranu vilicu. To je sve privremeno i može potrajati do godinu i po.

   Skidanje gumica i šarafa je krvavo haha. Dobijete injekciju i to je to. I slijedi otvaranje usta nakon mjesec i po. Mislite da ste otvorile usta, a zapravo ste razdvojili vilice za manje od centimetar. Treba nekih par dana dok se naviknete ponovo staviti kašiku uusta, koristite ogledalo, inače će svaka kašika završite na obrazima osim u ustima. Ništa tvrdo, neka mehka hrana.

Nakon skidanja gumica i šarafa

 Mjesec poslije, opet imam kontrolu gdje je doktor mnogo zadovoljan rezultatom

 Profil prije i sada

OPG snimak poslije operacije i poslije skidanja aparatića

 Da li vrijedi?

Itekako, trebat će vam i da se naviknete na sebe. Napokon možete nositi bilo koju frizuru, a pošto će vas sigurno brinuti komenati  oko vas, prvo sebi dajte orden za hrabrosti. Jer, poslije svega, čula sam za mnogo ljudi koji su trebali isto uraditi, ali nisu smjeli. A što se tiče i okoline, mnogi će vas podržati i diviti se vašoj hrabrosti. Što se tiče samog samopouzdanja, ne znam kako, ali jednostavno se napuni do kraja. Opet kažem, do vas je i do vaše želje. Naravno, bitan je i izbor orthodonta, maksilofacijalnog hirurga... Sve preporuke za dr. Bojana Holcnera i  prim. dr. Edina Imamovića. Toliko vedar i pozitivan čovjek, koji vam na kraju svega kaže : '' Idi sad najedi se i uživaj u svemu!''. 

Poslije skidanja aparatića

I osmijeh od milion dolara :D

   Rezultat se može odmah primjetiti poslije operacije, bez obzira na otok, sam pravilan zagriz je i više nego odličan rezultat, ali nakon par mjeseci vidite zaista one pravile rezultate u smislu skladnog profila, njeznijeg oblika lica.

   Pet mjeseci poslije operacije, sam skinula i gronji aparatić. Najzanimljivije mi je što su ljudi oko mene uočili veću razliku poslije skidanja aparatića, nego poslije operacije. 

Razna iskustva, neke odgovore na svoja pitanja, možete potražiti na fb grupi (mislim da je grupa tajna) : We need/got jaw surgery. Takodje, stojim na usluzi za sva vaša pitanja na koja mislite da mogu dati odgovor.

Jelovnik :

Ujutro sam pila jaja od prepelice, radi imuniteta i svih ostali stvari koje sadrže u sebi. 

Pravila sam razne frapee, smoothie, čorbice. Sve zavisi od ukusa, ali ne mješajte puno.

Moji smoothie se večinom sastojao od :jogurta, cimeta, meda, hurmi, banane i nekog još voća.

Prvi dana ste stalno gladni, i ti obroci traju jako dugo. I nešto što me najvise zasitilo je mlijeko i keks. Dok nisam, opet nešto smućkala malo bolje: Mlijeko, keks, čokoladne bananice (ili banan i čokolada).

Pileće i ostale supe, čorbice su bile naravno svaki dan kao i pire krompir.

Prirodni sokovi i što više vode su činili moj jedan hranljivi dan.

Trudila sam se da sve bude prirodno i domaće.

Tu su i čokoladno mlijeko, voćni jogurti, puding, ...

Nije reklama za Topshop, ali ovo mi je zaista mnogo pomoglo ! 

I na kraju,

ovo je definitivno bila najbolja, najljepša i najhrabrija odluka u mom životu. Od srca vam svima želim sreću i jako volju ukoliko se odlučite za ovu operaciju. Vjerujte, da vrijedi.